 |
38. Sad - SadMekka - 88 ajeta Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
-
Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

-
doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

-
Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je
bilo kasno!

-
Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore
nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!

-
Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"

-
I oni ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima
svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!

-
Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena
laž;

-
zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu
Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

-
Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

-
Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? -
neka se, onda, uz ljestve popnu.

-
Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

-
I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih,
poricali,

-
i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

-
svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

-
A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,

-
i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun
polagati!"

-
Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri,
koji se uvijek Allahu obraćao.

-
Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce
zađe i poslije pošto grane,

-
a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

-
I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da
rasuđuje.

-
A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama
prešli,

-
kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" - rekli su - "mi smo
dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi;
ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

-
Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi
reče: ’Daj ti nju meni!’ - i u prepirci me pobijedi."

-
"Učinio ti je, doista, krivo! - reče Davud - "time što je tražio da tvoju
ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine
jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se
uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga
zamoli, pade licem na tle i pokaja se.*

-
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište
ga čeka.

-
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po
pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji
skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su
zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

-
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle
nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

-
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave
nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto
kao i s grješnicima?

-
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim
razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

-
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

-
Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri
noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

-
on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema
blagu!" - i oni se izgubiše iz vida.

-
"Vratite mi ih!" - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

-
Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju
zadržali, ali je poslije ozdravio.

-
"Gospodaru moj," - rekao je - "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim
mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"

-
I Mi smo dali da mu služe: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago
puhao onamo kuda je on htio -

-
i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

-
i drugi u bukagije okovani.

-
"Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!"

-
On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

-
I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na
zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

-
"Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i piće!" -

-
i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da
bude pouka za one koji imaju pameti -*

-
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo
znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*

-
I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i
dalekovidnih.

-
Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj
svijet;

-
i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

-
I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.

-
Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno
prebivalište:

-
edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

-
u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

-
Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

-
"To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

-
to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!"

-
Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

-
Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

-
Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

-
i druge slične ovima muke, mnogostruke.

-
"Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!" - "Ne bilo im
prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!"

-
"Vama ne bilo prostrano!" - reći će oni - "vi ste nam ovo pripremili, a
grozna li boravišta!"

-
"Gospodaru naš," - reći će - "udvostruči patnju u vatri onima koji su nam
ovo priredili!"

-
I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

-
i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"

-
Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

-
Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

-
Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji
prašta,"

-
Reci: "Ovo je vijest velika,

-
a vi od nje glave okrećete.

-
Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali -

-
meni se objavljuje samo da jasno opominjem" -

-
i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače,

-
pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!"

-
meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

-
osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

-
"O Iblisu!" - rekao je On - "šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam
sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"

-
"Bolji sam od njega" - rekao je on - "mene si stvorio od vatre a njega od
ilovače."

-
"E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On - "proklet da si!

-
Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!"

-
"Gospodaru moj!" - reče on - "daj mi vremena do Dana kada će oni
oživljeni biti!"

-
"Dajem ti" - reče On -

-
"do Dana već određenog."

-
"E tako mi dostojanstva Tvoga," - reče - "sigurno ću ih sve na
stranputicu navesti,

-
osim Tvojih među njima robova iskrenih!"

-
"Istinom se kunem i istinu govorim" - reče Allah -

-
"sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem
napuniti!"

-
Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

-
Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! -

-
i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!"

|
NAPOMENA: Sve slovne i druge tehnicke grjeske, ako postoje u sklopu ajeta i
sura, nastale su uslijed nase obrade. Molim Allaha dz.s. da nam to ne upise
u losa djela, a vas koji budete ucili online Kur’an molimo da ovo uzmete sa
razumijevanjem!
Uredništvo!
[
zatvorite stranicu ]
|
|
 |