 |
26. Aš-Šu'ara' - PjesniciMekka - 227 ajeta Bismillahi
rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
-
Ta Sin Mim.

-
Ovo su ajeti Knjige jasne!

-
Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

-
Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni
šije svoje sagnuli.

-
I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne
okrenu.

-
Oni poriču - pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.

-
Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

-
To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

-
A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi
ogriješio,

-
narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao," -

-
on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,

-
da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj
poslanstvo i Harunu,

-
a ja sam njima i odgovoran,* pa se plašim da me ne ubiju."

-
"Neće!" - reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i
slušati.

-
Otiđite faraonu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

-
dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’"

-
"Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike
godine života svoga nisi proveo?" - reče faraon -

-
"i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"

-
"Ja sam onda ono uradio nehotice" - reče -

-
"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj
mudrost darovao i poslanikom me učinio.

-
A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove
robljem učinio?"

-
"A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.

-
"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" -
odgovori on.

-
"Čujete li ?" - reče onima oko sebe faraon.

-
"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" - reče Musa.

-
"Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" - reče faraon.

-
"Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" -
reče Musa.

-
A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno
ću te u tamnicu baciti!"

-
"Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" - upita on.

-
"Pa daj ga, ako istinu govoriš!" - reče faraon.

-
I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava,

-
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali - bijela.

-
"Ovaj je zaista vješt čarobnjak" - reče glavešinama oko sebe faraon -

-
"hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

-
"Ostavi njega i brata njegova!" - rekoše - "a u gradove pošalji da
sakupljaju,

-
sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

-
I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

-
a narodu bi rečeno: "Hoćete li se iskupiti

-
da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!"

-
A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti
nagrada ako mi budemo pobjednici?"

-
"Hoće - odgovori on -"bićete tada sigurno meni najbliži."

-
Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!"

-
I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva
faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"

-
Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno
izveli.

-
Čarobnjaci se onda na tle baciše

-
i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

-
Gospodara Musaova i Harunova!"

-
"Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" - viknu faraon. - "On je vaš
učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću
vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

-
"Ništa strašno!" - rekoše oni - "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

-
Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi
vjernici."

-
I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni."

-
I faraon posla po gradovima sakupljače:

-
"Ovih je zaista malo

-
i rasrdili su nas,

-
a mi smo svi budni!"

-
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,*

-
iz riznica i dvoraca divnih.

-
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

-
I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

-
Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu
stigli!"

-
"Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."

-
I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i
svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;

-
i Mi onda tamo one druge približismo - *

-
a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo -

-
i one druge potopismo.

-
To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

-
a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

-
I kaži im vijest o Ibrahimu

-
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"

-
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",

-
On je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,

-
ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"

-
"Ne" - odgovoriše "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."

-
"A da li ste razmišljali" - upita on - "da su oni kojima se klanjate

-
vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,

-
doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

-
koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

-
i koji me hrani i poji,

-
i koji me, kad se razbolim, liječi,

-
i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

-
i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

-
Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri

-
i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

-
i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati -

-
i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih -

-
i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

-
na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

-
samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti."

-
I Džennet će se čestitima približiti,

-
a Džehennem zalutalima ukazati,

-
i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

-
a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"

-
pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

-
i vojske Iblisove - svi zajedno.

-
I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

-
"Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

-
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

-
a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

-
pa nemamo ni zagovornika,

-
ni prisna prijatelja -

-
da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"

-
u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

-
I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

-
Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

-
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

-
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi,

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" -

-
Oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te makar ko slijedi slijedi?"

-
"Ne znam ja šta oni rade" - reče on,

-
"svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

-
a ja vjernike neću otjerati,

-
ja samo javno opominjem!"

-
"Ako se ne okaniš, o Nuhu!" - rekoše oni - "bićeš sigurno kamenovan!"

-
"Gospodaru moj," - reče on - "narod moj me u laž utjeruje,

-
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"

-
I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

-
a ostale potopili.

-
To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

-
a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

-
I Ad je smatrao lažnim poslanike.

-
Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

-
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

-
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.

-
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

-
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

-
a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

-
Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

-
Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:

-
daruje vam stoku i sinove,

-
i bašče i izvore.

-
Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" -

-
Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

-
ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

-
i mi nećemo biti mučeni."

-
I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka,
ali većina ovih neće da vjeruje,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

-
I Semud je smatrao lažnim poslanike.

-
Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

-
Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

-
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.

-
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

-
u vrtovima i među izvorima,

-
u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

-
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

-
zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

-
i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

-
koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" -

-
rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

-
ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što
govoriš!"

-
"Evo, to je kamila" - reče on - "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan
vi,

-
i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

-
Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

-
I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

-
I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

-
Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

-
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

-
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.

-
Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

-
a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi
koji svaku granicu zla prelazite" -

-
rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."

-
"Ja se gnušam toga što vi radite!" - reče on;

-
"Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!"

-
I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu - sve,

-
osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

-
a zatim smo ostale uništili

-
spustivši na njih kišu - a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

-
To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

-
I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

-
Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

-
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

-
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

-
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.

-
Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

-
a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

-
i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne
činite,

-
i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" -

-
rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

-
i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

-
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"

-
"Gospodar moj dobro zna šta vi radite" - reče on.

-
I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a
to je bila kazna jednog strašnog dana.

-
To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

-
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

-
I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

-
donosi ga povjerljivi Džibril

-
na srce tvoje, da opominješ

-
na jasnom arapskom jeziku;

-
on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih -

-
zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

-
A da ga objavljujemo i nekom nearapu

-
pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.

-
Eto, tako ga Mi u srca grješnika uvodimo,

-
oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

-
koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

-
pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"

-
Zašto oni kaznu Našu požuruju?!

-
Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

-
i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,

-
zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

-
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih
opominjali

-
da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

-
Kur’an ne donose šejtani,

-
nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,

-
oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

-
Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio jedan od onih koji
će biti mučeni!

-
I opominji rodbinu svoju najbližu

-
i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

-
A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite."

-
I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

-
koji te vidi kada ustaneš

-
da sa ostalima molitvu obaviš,

-
jer On, doista, sve čuje i sve zna.

-
Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

-
Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,

-
oni prisluškuju - i većinom oni lažu.

-
A zavedeni slijede pjesnike.

-
Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

-
i da govore ono što ne rade,

-
tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha
spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno,
saznati u kakvu će se muku uvaliti.

|
NAPOMENA: Ako postoje slovne i tehničke greške, nastale su usljed naše obrade. Unaprijed se izvinjavamo i molimo da nam to uzmete sa
razumijevanjem, bez zamjerke! Hvala!
Uredništvo!
[
zatvorite stranicu ]
|
|
 |