 |
21. Al-Anbiya' - VjerovjesniciMekka - 112 ajeta
Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
-
Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za
to.

-
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući
je, ne podsmjehuju

-
srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do
čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"

-
"Gospodar moj zna" - reče on - "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve
čuje i sve zna!"

-
Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik;
neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"

-
Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar
će ovi vjerovati?

-
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte
sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

-
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni
bili.

-
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli,
spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.

-
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

-
A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije
kojih smo druge narode podigli!

-
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

-
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko
što upitati."

-
"Teško nama," - oni bi govorili - "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

-
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno,
nepomičnim.

-
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.

-
Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama
dolikuje, ali Mi to ne činimo,

-
Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama
zbog onoga što o Njemu iznosite!

-
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne
zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

-
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

-
Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?

-
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.
Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!

-
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

-
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je
pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili
i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

-
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema
boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

-
Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo
robovi poštovani.*

-
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

-
On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On
bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu,
brižni.

-
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili
bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

-
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih
Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

-
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po
njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.

-
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od
znamenja koja su na njemu.

-
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom
plove.

-
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni
dovijeka živjeti?

-
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u
dobru i Nama ćete se vratiti.

-
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove
huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

-
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me
ne požurujte!

-
Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

-
A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i
leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

-
nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i
neće im se vremena dati!

-
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali
stiglo baš ono čemu su se rugali.

-
Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od
Kur’ana glave okreću.

-
Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu
pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

-
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti
dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva
njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

-
Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne čuju poziv kad se
opominju.

-
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali:
"Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"

-
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće
učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice,* Mi ćemo za to kazniti
ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

-
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu
grijeha klonili,

-
za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od
časa oživljenja budu strepjeli.

-
A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi
poričete?

-
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

-
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i
noć klanjate?"

-
Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."

-
"I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče.

-
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni.

-
"Ne"- reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio,
i ja ću vam to dokazati.

-
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" -

-
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

-
"Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?"

-
"Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je Ibrahim."

-
"Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče."

-
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.

-
"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti -
reče on.

-
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

-
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"

-
"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni
korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on.

-
"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne
opametite?" -

-
"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše.

-
"O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

-
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo

-
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

-
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

-
i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo
im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a
samo su se Nama klanjali.

-
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi
odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i
zao -

-
i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.

-
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od
jada velikog spasismo

-
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To
bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

-
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije
opasle - i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu -

-
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I
potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili
kadri učiniti.*

-
I naučismo ga da izrađuje pancire* za vas da vas štite u borbi s
neprijateljem - pa zašto niste zahvalni?

-
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao
prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;

-
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima
smo Mi bdjeli.

-
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti
si od milostivih najmilostiviji!" -

-
odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću
Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se
Nama klanjaju.

-
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

-
I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.

-
I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti - pa poslije u
tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista
ogriješio prema sebi!" -

-
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

-
I Zekerijjau se - kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj
me sama, a Ti si jedini vječan!"* -

-
odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da
što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema
Nama ponizni.

-
A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i
sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

-
Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato se
samo Meni klanjajte!

-
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

-
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade
ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

-
A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili
neće Nama vratiti.

-
I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine
žurno spuštali

-
i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti.
"Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu
učinili!"

-
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - bićete gorivo u Džehennemu,
a u nj ćete doista ući.

-
Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

-
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

-
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko
biti,

-
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele
uživati,

-
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš
dan, vama obećan!" -

-
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje.
Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa
stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

-
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi
naslijediti.

-
U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

-
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

-
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se samo
Njemu klanjajte!"

-
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne
znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;

-
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

-
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno
vrijeme."

-
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" - reče on - "a od
Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi
iznosite."

|
NAPOMENA: Ako postoje slovne i tehničke greške, nastale su usljed naše obrade. Unaprijed se izvinjavamo i molimo da nam to uzmete sa
razumijevanjem, bez zamjerke! Hvala!
Uredništvo!
[
zatvorite stranicu ]
|
|
 |