 |
15. Al-Higr - HidžrMekka - 99 ajeta Bismillahi
rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
-
Elif Lam Ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!

-
Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

-
Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada - znaće oni!

-
A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

-
nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

-
Oni govore: "Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!

-
Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

-
Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.

-
Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

-
I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

-
i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

-
Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,

-
oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

-
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

-
opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi
opčinjeni!"

-
Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

-
i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

-
a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

-
A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na
njoj sve s mjerom raste,

-
i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

-
I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo
onoliko koliko je potrebno.

-
Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti -
vi time ne možete raspolagati.

-
I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

-
i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će
poslije doći,

-
a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

-
Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

-
a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

-
I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od
blata ustajalog,

-
i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”

-
svi meleki su se, zajedno poklonili,

-
osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

-
"O Iblise," - reče On - "zašto se ti ne htjede pokloniti?"

-
"Nije moje" - reče - "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od
ilovače, od blata ustajalog."

-
"Onda izlazi iz Dženneta"- reče On - "nek si proklet

-
i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"

-
"Gospodaru moj," - reče on - "daj mi vremena do dana kada će oni biti
oživljeni!"

-
"Daje ti se rok" - reče On -

-
"do Dana već određenog."

-
"Gospodaru moj," - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima
na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

-
osim među njima Tvojih robova iskrenih."

-
"Ove ću se istine Ja držati" - reče On:

-
"Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te
budu slijedili, od onih zalutalih."

-
Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

-
on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

-
oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u
džennetskim baščama pored izvora biti.

-
"Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"

-
I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima
jedni prema drugima sjediti,

-
tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

-
Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv,

-
ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!

-
I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim -

-
kada su mu ušli i rekli: "Mir!” - on je rekao: "Mi smo se vas uplašili."

-
"Ne plaši se!” - rekoše - "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš
imati."

-
"Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on
- "čime me radujete?"

-
"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" - rekoše oni -,
"zato nadu ne gubi!"

-
"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" -
reče on

-
i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?"

-
"Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -

-
"samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,

-
osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."

-
I kad izaslanici dođoše Lutu,

-
on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!”

-
"Ne! - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,

-
donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

-
Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka
se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"

-
I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u
svitanje uništeni biti.

-
U to dođoše stanovnici grada, veseli.

-
"Ovo su gosti moji" - reče on - "pa me ne sramotite,

-
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"

-
"A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" - povikaše oni.

-
"Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" - reče on.*

-
A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.

-
I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

-
i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu
grumenje od skamenjene gline sručili -

-
to su, zaista, pouke za one koji posmatraju -

-
on je pored puta, i sada postoji;*

-
to je doista pouka za one koji vjeruju.

-
A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,*

-
pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.*

-
I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,*

-
a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

-
Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

-
pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

-
i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

-
Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas
oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,

-
Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. -

-
Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju,* i Kur’an veličanstveni
ti objavljujemo. -

-
Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih* i ne
budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

-
i reci: "Ja samo javno opominjem!" -

-
kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,

-
one koji Kur’an na dijelove dijele.

-
I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

-
za ono što su radili!

-
Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,

-
Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,

-
koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!

-
Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,

-
zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj

-
i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!

|
NAPOMENA: Ako postoje slovne i tehničke greške, nastale su usljed naše obrade. Unaprijed se izvinjavamo i molimo da nam to uzmete sa
razumijevanjem, bez zamjerke! Hvala!
Uredništvo!
[
zatvorite stranicu ]
|
|
 |